Naslovnica

Glavni izbornik

Uskrsna poruka nadbiskupa zagreba?koga kardinala Josipa Bozani?a

Draga bra?o i sestre!

1. Veliki tjedan i Sveto trodnevlje zorno pokazuju da je povijest Božjega spasenja povijest blizine Boga i ?ovjeka. To je povijest Božjega dara slobode u kojem ?ovjek ?ezne za Bogom, ali istodobno i povijest Božjega milosr?a, toga dara po kojem Bog traži i susre?e ?ovjeka koji se udaljava od Boga gube?i sebe sama. No to je iznad svega povijest Ljubavi koja ?ovjeka vra?a u dom radosti i ispunjenja temeljnih ljudskih ?ežnja.

Izabrani je narod bio svjestan Božje prisutnosti i njezina o?itovanja upravo po ne?uvenoj blizini, zbog ?ega je ostalo zapisano: »Koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Gospodin, Bog naš, nama kad god ga zazovemo?« (Pnz 4, 7). Ta je blizina življena po nauku, po zapovijedima i po Zavjetu koji je darovan da bi narod rastao u zajedništvu s Bogom. O?ito se – kako Gospodin objavljuje – ne radi o nekom izvanjskom okviru, o nedostupnosti koja bi zahtijevala posebne sposobnosti: »Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za te preteška niti je od tebe predaleko… Jer, Rije? je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš« (Pnz 30, 11. 14).

Biti bliz Bogu s jedne je strane dar, a s druge trajno prepoznavanje Božje volje, oblikovanje misli, rije?i i djela u skladu s tom voljom. Cijeli smo život pozvani biti blizu Bogu, u kušnjama se oduprijeti udaljavanju od njega, a kada to grijehom u?inimo, i tada znati da nas Bog ne ostavlja: »Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca, a klonule duše spašava« (Ps34, 19).

Sveto pismo na puno mjesta izrijekom naviješta Božju blizinu i odražava odnos vjernika prema Bogu u slici blizine: govora, dodira, pogleda: »Da poslušam što mi to Gospodin govori: Gospodin obe?ava mir narodu svomu, vjernima svojim, onima koji mu se svim srcem vrate. Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje, i slava ?e njegova živjeti u zemlji našoj« (Ps 85, 9-10).

2. Dragi vjernici, ipak ta blizina nije takva da bi ju se moglo poistovjetiti s blizinom ?ovjeka. Bog je uvijek razli?it i nije svodiv na ljudske kategorije. Darovavši ?ovjeku slobodu, usadio je u njega i ?ežnju za Božjom blizinom. Najve?a tragedija ?ovjeka je odvajanje od Boga. Zato prorok piše: »Tražite Gospodina dok se može na?i, zovite ga dok je blizu! (…) Nek' se vrati Gospodu, koji ?e mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. Jer misli vaše nisu moje misli i púti moji nisu vaši púti, rije? je Gospodnja« (Iz 55, 6-8).

To je važno naglasiti, jer u vjerni?kom životu, osim straha da je ?ovjek daleko od Boga i da nema mogu?nosti, da nije dostojan približiti mu se, može postojati i lakomislenost i kušnja Božje blizine. Jedni su smatrali da su sigurno blizu Bogu, te su u svojoj oholosti previdjeli stvarnu Božju blizinu, a drugi su – misle?i da su zauvijek odba?eni – postali svjedoci Božje milosti. U Kristu nema isklju?enih: »Sada pak, u Kristu Isusu, vi koji neko? bijaste daleko, do?oste blizu – po Krvi Kristovoj« (Ef 2, 13).

Ne zaboravimo da je cijeli navještaj spasenja zapravo poziv na obra?enje i približavanje Bogu: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« (Mt 3, 2). Ili kako je vidljivo u pozivu apostola Jakova: »Približite se Bogu i on ?e se približiti vama!« (Jk 4, 8).
Štoviše, ta blizina nije samo pitanje ?ovjekova odnosa s Bogom, nego i odnosa s drugim ?ovjekom, koga se u cijeloj Bibliji, od Deset zapovijedi (usp. Izl 20, 16) preko Isusova Govora na gori (usp. Mt 5, 43) do prispodoba o milosr?u, posebice o milosrdnom Samarijancu (usp. Lk 10 i 15), naziva bližnjim.

3. U Isusu se Bog utjelovio, došao na svijet kao Emanuel, »Bog s nama«. To je najsnažnije o?itovanje Božje uronjenosti u ljudsku sudbinu, u ?ovjekove radosti i nade, boli i trpljenja. Nisu rijetki trenutci koji razdiru ?ovjekovo tijelo i dušu i u kojima se ?ini da je Bog odsutan i ravnodušan. Me?utim, Kristov nam križ govori da je Bog prisutan i u patnji, osobito u njoj, povezuju?i otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja.

Isus je od samoga po?etka svoga dolaska na svijet dijelio krhkost života sa svakim ?ovjekom. Ipak, na osobit na?in blizinu u trpljenju ostvaruje u danima svoje muke i smrti, svoga Vazma. To trpljenje dolazi iz nepravde koju nanose ljudi opsjednuti vladanjem i nadziranjem slobode pojedinaca i svega naroda. Takvi se obi?no predstavljaju kao bliski ljudima, a zapravo žele zagospodariti njima i njihovim savjestima, služe?i se ponekad i religijskim rje?nikom, da bi postigli ciljeve koji su daleko od Božjega nauma.

Biti blizu ili daleko u prvi plan dolazi osobito u trenutcima Isusova puta prema Kalvariji. Osjetio je samo?u. Bio je napušten od prijatelja koje je pozvao da mu budu najbliži, koji su mu obe?ali potpunu vjernost, a od kojih se jedan sada ?ak stavio u službu zlodjela Isusova uhi?enja i uklanjanja njegove prisutnosti i blizine. I sve što je s njima dijelio odjednom kao da se izgubilo u neistini i praznini. Tako Isus, osim tjelesne boli, trpi duhovnu bol ostavljenosti. Utjelovljeni Bog živi iskustvo one patnje koja ne ostavlja na miru, koja raspršuje misli, slabi izdržljivost, oduzima nadu i gura u bezizlaznost. Do krajnje granice Isus živi iskustvo tolikih ljudi koji se osje?aju pobije?enima i za koje se gasi smisao.

Utjelovljeni Božji Sin svojim pojavkom, rije?ima i ?udesnim djelima dodirnuo je srca ljudi, ja?ao sigurnost, otkrivao nove obzore, okupljao i tješio, oživio Božje obe?anje. Bog je po njemu djelovao tako bliz, a na Kalvariji mu se predbacuje njegov neuspjeh, u kojem žrtva nema opravdanja, nego se pretvara u poniženje. U slabosti i izranjenosti ljudskoga tijela kao da se ne vidi Boga. Djeluje dalek i nemo?an, ne odgovara ni na Isusov vapaj: »Zašto si me ostavio?«. Otvorio se ponor Božje šutnje, i O?eve udaljenosti koju može premostiti samo vjera.

4. Bra?o i sestre, pred takvim stanjem šutnje i daljine ljudi obi?no daju dvije vrste odgovora. Prvi je odgovor bijeg, skrivanje od susreta i suo?avanja s ljudskom boli. To ne moraju biti najteža pitanja. Dovoljno je vidjeti nepravdu pred kojom odlu?imo šutjeti, da ne bismo bili sami zahva?eni i uklju?eni. Takvim našim postupkom zlo neokrznuto nastavlja djelovati i razarati prijateljstva, obitelji, društvo.

Druga vrsta odgovora je napad i dolazi u trenutku kada se suo?avanje ne može izbje?i. Pred nekim tko nam nanosi zlo u kušnji smo uzvratiti jednakom mjerom. Ni zlo se tako ne suzbija, nego umnaža, jer se ukorjenjuje u nama i pretvara nas u nasilnike. Razdire nas i udaljuje nas od nas samih. Gotovo svakoga dana susre?emo postupanja, govorenja, spletkarenja, zbog kojih se lako izgubi strpljenje i upada u zamku tvrdo?e srca.

Stvarni je pak odgovor Kristov križ, njegovo darivanje, njegov ulazak u središte zla, njegovo trpljenje koje ne previ?a zlo, njegova šutnja koja govori i postaje bliza svakomu ?ovjeku. Na križu Isusova uklju?enost nije nasilna, ne obescjenjuje ni najslabije, niti ikoga zanemaruje. To je blizina koja vidi one što ga predaju i osu?uju, izruguju i proklinju. To je blizina koja vidi svoju Majku i u?enike, vidi izvršitelje i zapovjednike, u?ene glavare i su?utne žene. Uzvišenost je u tome što je Isus svakomu blizu.

A sve što je ostalo neodgovoreno i nejasno u muci, dobiva odgovor u uskrsnu?u. Njega je mogu?e vidjeti u snazi vjere i pouzdanja koje je preživjelo susret s trpljenjem. ?ovjek koji u trpljenju moli Božju blizinu, pronalazi je u punom sjaju u milosti uskrsnu?a.

5. Najdjelotvorniji na?in suo?avanja sa zlom, po?evši od manjih ili ve?ih nepravda, kakvih su puni naši odnosi svakoga dana, o?ituje se u našoj spremnosti da to suo?avanje usvojimo. Tako da to trpljenje postaje i naše trpljenje, pa i onda kada nas se izravno ne ti?e, a da pritom ne izgubimo ni volju ni vjeru da Gospodin vodi našu povijest i da ispunja svoj plan kako nam svjedo?i blaženi Alojzije Stepinac.

Taj pristup ne prestaje prokazivati zlo i grijeh ondje gdje vidimo da oni i nas i svijet udaljuju od Boga. Kao vjernici pozvani smo i?i dalje od ciljeva koji se zaustavljaju na prolaznim planovima. Upiru?i pogled prema vje?nosti, mi gledamo zemaljsku stvarnost, previranja i nastojanja. Zahtjevi za pravima i pravednoš?u nemaju svoje kona?no opravdanje u sukobljenosti interesa. Nepravda kao kona?ni cilj dovodi do trpljenja mnogih. Ona pokušava razoriti nadu da je mogu?e živjeti druk?ije odnose. Kristov križ, kojega smo i mi dio, ?uva nadu i pouzdanje u Božju blizinu.

Ta Božja blizina, bra?o i sestre, najpotrebnija nam je u Hrvatskoj. U njoj se, snagom proro?koga poslanja Crkve, usu?ujem govoriti o nadi za hrvatski narod upravo u trenutcima kada se ?ini da smo slabi, da smo u mnogo?emu stavljeni pred snagu koja ne ra?una s Bogom i bahato izruguje važnost Kristove blizine. U rje?niku politike, gospodarstva, tehnologije nalaze se rije?i o tome da je nešto neizbježno, nužno, jedino mogu?e, da nema alternative. Kao da nema prostora za preobraženi svijet u kojemu živi iskrenost, poštenje, ljubav.

Uskrs govori rje?nikom u kojem Krist ulazi u borbu sa zlom što ga je ?ovjek izabrao, da oslobodi ?ovjeka preuzimaju?i u svojoj slobodi na sebe krivnju; da Bog vrati ?ovjeka u život, daruju?i mu svoj život. I toliko puta u patnjama ljudi ?ujemo kako se krivica pripisuje Bogu, proziva se njegova šutnja i zbog nje ga se odbacuje. A Isus nam govori da se sa zlom ne može u?i u borbu bez spremnosti da na svojoj koži, u svom srcu, osjetimo trpljenje drugoga i da pritom ne gubimo nadu. Stoga molimo Gospodina za nadu. Molimo za nadu koja je Božja blizina. Dar Kristova uskrsnu?a daje snagu da u lice gledamo zlo i nepravdu, ne dopuštaju?i da unište našu nadu. Time prosvijetljen sveti Pavao piše: »Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo« (Rim 12, 21).

Za Isusove je u?enice i u?enike bilo najbolnije iskustvo Isusove smrti, jer je ostavljala ranu, gubitak njegove blizine. Ali vjera i ljubav nisu prestajale ?uvati nadu te blizine. ?ežnja za blizinom dovodi ih pod križ, ali i na grob, koji je u jutro uskrsnu?a ostao prazan. U Kristovu uskrsnu?u i pobjedi nad grijehom, u pobjedi nad udaljenoš?u od Boga, nalazi se naša vje?nost. U tom daru pozvani smo druge darivati – nose?i Božju blizinu. To možemo ne svojom snagom, nego tako da budemo blizu Bogu, da ?ujemo što nam govori, da osjetimo dodir njegova milosr?a.

6. Draga bra?o i sestre, dok vam ovo pišem, u sebi ve? razmatram rije?i koje su naši mladi izabrali za slogan Susreta hrvatske katoli?ke mladeži koji ?e se održati sljede?e godine u Zagrebu. Slogan ponavlja Marijine rije?i: »Što god vam rekne, u?inite!« Marija je Majka Božje blizine. Ona nas u?i kako se radovati, kako trpjeti, kako darivati Božju blizinu u današnjoj kulturi udaljavanja i isklju?ivanja.

Nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije i blaženoga Alojzija Stepinca zazivam na sve vas; na naše obitelji u kojima je potrebna blizina roditelja djeci i djece roditeljima; na naše hrvatsko društvo u kojem je potrebna Božja blizina istine o ?ovjeku i naša blizina koja dijeli boli i nosi svjetlo nade; na podru?ja kulture, gospodarstva i politike koja trpe pod udarcima udaljavanja i sukoba.

Zazivaju?i na sve vas Božji blagoslov, ohrabrujem vas sigurnoš?u apostola Pavla, zagledanoga u Krista koji dolazi: »No? poodma?e, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti« (Rim 13, 12).
U vjeri u Krista Spasitelja nitko nije daleko. Zato vama u domovini i vama izvan nje bili u Gospodinu blagoslovljeni vazmeni blagdani. Sretan Uskrs!

Kardinal Josip Bozani?, nadbiskup zagreba?ki

U Zagrebu na Cvjetnicu, 14. travnja 2019. godine

 

Božja rije?

SVETA MARIJA BOGORODICA

Lk 2, 16­21

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i prona?u Mariju, Josipa i novoro?en?e gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše re?eno o tom djetetu. A svi koji su to ?uli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te doga?aje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slave?i i hvale?i Boga za sve što su ?uli i vidjeli kako im je bilo re?eno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao an?eo prije njegova za?e?a.

Raspored misa

NEDJELJOM

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati

12.00 sati

19.00 sati

 

RADNIM DANOM

7.00 sati

19.00 sati