Naslovnica

Glavni izbornik

Poruka pape Franje za korizmu 2019.

Draga bra?o i sestre, svake godine Bog nam, po Majci Crkvi, daje »da radosno ?ekamo vazmene blagdane, pokorom ?istimo dušu, revnije se molimo i vršimo djela ljubavi te nas primanjem svetih otajstava obdari svojim božanskim životom« (Predslovlje korizmeno, I). Na taj na?in možemo, od Uskrsa do Uskrsa, kro?iti prema dovršetku onog spasenja koje smo ve? primili kao plod Kristovog vazmenog otajstva: »ta u nadi smo spašeni« (Rim 8, 24). Ovo otajstvo spasenja, koje ve? djeluje u nama tijekom zemaljskog života, dinami?an je proces u koji su uklju?eni tako?er povijest i sve stvoreno. Sveti Pavao ide tako daleko da tvrdi: »stvorenje sa svom žudnjom iš?ekuje ovo objavljenje sinova Božjih« (Rim 8, 19). U vezi s tim želim ponuditi nekoliko razmišljanja da nas prate na našem putu obra?enja u predstoje?oj korizmi.

1. Otkupljenje stvorenog svijeta

Proslava Vazmenog trodnevlja Kristove muke, smrti i uskrsnu?a, taj vrhunac liturgijske godine, svake nas godine poziva na put priprave, svjesni da je naše suobli?avanje Kristu (usp. Rim 8, 29) neprocjenjiv dar Božjeg milosr?a.

Ako ?ovjek živi kao Božje dijete, ako živi kao otkupljena osoba, koja dopušta Duhu Svetom da je vodi (usp. Rim 8, 14) i zna spoznati i provoditi u djelo Božji zakon, po?evši od zakona upisanog u svom srcu i prirodi, on ?ini dobro tako?er svemu stvorenom sura?uju?i u njegovu otkupljenju. Zato sveti Pavao kaže da stvorenje ima kao neku vrlo snažnu želju za objavljenjem Božje djece; naime, da svi oni koji uživaju milost Isusova vazmenog otajstva do?ekaju njegove pune plodove koji ?e potpuno dozrjeti u otkupljenju samoga ljudskog tijela. Kad Kristova ljubav preobrazi živote svetih u duhu, tijelu i duši, oni daju slavu Bogu te svojom molitvom, kontemplacijom i stvaralaštvom uklju?uju i druge stvorove u tu hvalu, kao što to na divan na?in pokazuje “Pjesma brata Sunca” sv. Franje Asiškog (usp. enc. Laudato si', 87). Ali sklad nastao otkupljenjem u ovome je svijetu neprestano izložen prijetnji negativne mo?i grijeha i smrti.

2. Razorna mo? grijeha

Naime, kad ne živimo kao djeca Božja ?esto se ponašamo destruktivno prema našim bližnjima i drugim stvorovima – pa i prema sebi samima – budu?i da po?injemo, više ili manje svjesno, držati da možemo s njima ?initi sve što nam je volja. U nama tad prevlada neumjerenost: po?injemo živjeti životom kojim se krše granice koje naše ljudsko stanje i sama priroda traže da poštujemo i povoditi se za onim neobuzdanim željama koje se u Knjizi Mudrosti pripisuju bezbožnicima, to jest onima koji u svojim djelovanjima ne misle na Boga i nemaju budu?e nade (usp. 2, 1-11). Ako nismo trajno usmjereni prema Uskrsu, prema obzoru uskrsnu?a kao cilju, jasno je da se na kraju po?ne nametati logika izražena u sloganima: želim sve i to odmah i ma koliko imao to mi nije dosta.

Korijen je svakoga zla, kao što znamo, grijeh, koji je od prvog trenutka kad se pojavio me?u ljudima prekinuo naše zajedništvo s Bogom, s drugima i sa samim stvorenim svijetom, s kojim smo na odre?eni na?in povezani svojim tijelom. Raskidanjem zajedništva s Bogom narušen je tako?er naš skladni odnos s okolinom u kojoj smo pozvani živjeti, tako da se vrt pretvorio u pustinju (usp. Post 3, 17-18). Grijeh vodi ?ovjeka do toga da se po?inje smatrati bogom svih stvorova, da se doživljava njihovim apsolutnim gospodarem i da ih ne koristi za onu svrhu koju je htio Stvoritelj, nego za vlastite interese, na štetu stvorova i drugih ljudi.

Kad se napusti Božji zakon, zakon ljubavi, tada prevlada zakon ja?ega. Grijeh koji prebiva u ljudskome srcu (usp. Mk 7, 20-23) i o?ituje se kao pohlepnost i neobuzdana žudnja za životom u obilju, nebrige za dobro drugih, a ?esto i za vlastito, vodi do izrabljivanja stvorenoga svijeta, osoba i okoliša, uslijed one nezasitne pohlepe u kojoj se svaku želju smatra právom i koja prije ili kasnije uništava onoga kojim ovlada.

3. Ozdravljuju?a mo? pokajanja i opraštanja

Stvorenom je svijetu, stoga, prijeko potrebna objava djece Božje, onih koji su postali “novi stvor”. »Je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!« (2 Kor 5, 17). Naime, zahvaljuju?i njihovu objavljenju i sam stvoreni svijet može “svetkovati Vazam”: otvoriti se, naime, novom nebu i novoj zemlji (usp. Otk 21, 1). A hod prema Uskrsu upravo nas poziva da obnovimo svoje krš?ansko lice i srce pokajanjem, obra?enjem i opraštanjem kako bismo mogli u punini doživjeti bogatstvo milosti vazmenog otajstva.

Ta “žudnja”, to iš?ekivanje svega stvorenoga ispunit ?e se o objavljenju sinova Božjih, to jest kad se krš?ani i svi ljudi sa svom odlu?noš?u prepuste “poro?ajnim bolima” koje sa sobom nosi obra?enje. Svekoliko je stvorenje pozvano, zajedno s nama, izbaviti se iz »robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje« (Rim 8, 21). Korizma je sakramentalni znak ovog obra?enja. Ona poziva krš?ane da dublje i konkretnije otjelovljuju vazmeno otajstvo u svom osobnom, obiteljskom i društvenom životu, i to prije svega postom, molitvom i milostinjom.

Post nas u?i mijenjati naš stav prema drugima i svemu stvorenom. Moramo se kloniti napasti da “proždiremo” sve kako bi zadovoljili svoju nezasitnost i biti spremni trpjeti zbog ljubavi, koja može ispuniti prazninu naših srca. Molitva nas u?i odricati se idolopoklonstva i samodostatnosti našeg ega i priznati da trebamo Gospodina i njegovu milost. Davanjem milostinje izbjegavamo bezumno zgrtanje svega što nam padne pod ruku u iluzornom uvjerenju da možemo osigurati budu?nost koja nam ne pripada. I tako ?emo ponovno otkriti radost nauma koji Bog ima za stvorenje i za svakoga od nas, a to je da ljubimo Njega, našu bra?u i sestre i ?itav svijet, i da u toj ljubavi prona?emo našu pravu sre?u.

Draga bra?o i sestre, “korizmeno” razdoblje od ?etrdeset dana koje je Sin Božji proveo u pustinji stvaranja imalo je za cilj ponovno tu pustinju pretvoriti u onaj vrt zajedništva s Bogom koji je postojao prije isto?noga grijeha (usp. Mk 1, 12-13, Iz 51, 3). Neka naša korizma ove godine bude putovanje tim istim putem, donose?i Kristovu nadu tako?er svemu stvorenom, kako bi se »oslobodi[lo] robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje« (Rim 8, 21). Ne dopustimo da to milosno vrijeme pro?e uzalud! Molimo Boga da nam pomogne krenuti na put istinskog obra?enja. Odbacimo svoju sebi?nost i zaokupljenost samima sobom i okrenimo se Isusovu Vazmu. Budimo blizu našoj bra?i i sestrama u nevolji, dijele?i s njima naša duhovna i materijalna dobra. Na taj na?in, konkretnim prihva?anjem Kristove pobjede nad grijehom i smr?u u svome životu, njezinu ?emo mo? preobrazbe ižaravati na sve stvoreno.

Iz Vatikana, 4 listopada 2018.,

Blagdan sv. Franje Asiškog

 

Božja rije?

SVETA MARIJA BOGORODICA

Lk 2, 16­21

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i prona?u Mariju, Josipa i novoro?en?e gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše re?eno o tom djetetu. A svi koji su to ?uli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te doga?aje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slave?i i hvale?i Boga za sve što su ?uli i vidjeli kako im je bilo re?eno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao an?eo prije njegova za?e?a.

Raspored misa

NEDJELJOM

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati

12.00 sati

19.00 sati

 

RADNIM DANOM

7.00 sati

19.00 sati