Naslovnica

Glavni izbornik

Dragi roditelji i djeco, drage obitelji, bra?o i sestre u Kristu! 1. Boži? govori o Božjoj prisutnosti me?u nama i u nama. Božji je Sin svojim utjelovljenjem ušao u ljudsku povijest, objavljuju?i nam misterij Boga Oca i njegove ljubavi. On potpuno otkriva ?ovjeka njemu samomu, pokazuju?i mu uzvišenost ljudskoga poziva. Svojim se utjelovljenjem Sin Božji na neki na?in sjedinio sa svakim ?ovjekom, radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlu?ivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem (usp. GS, 22).

 

 

U Isusu Kristu ljudska je narav uzdignuta na uzvišeno dostojanstvo dijele?i s nama ljudskost, osobito sudjeluju?i u životu obitelji, u kojoj je dijelio svakodnevicu i bio poslušan nebeskomu Ocu te Mariji i Josipu.

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa živi jedinstveno iskustvo, neusporedivo s drugim obiteljima, po svojoj iznimnoj izabranosti u Božjem planu spasenja, ali usporedivo po tome što svaki ?ovjek i svaka obitelj ima svoje posebno mjesto u Božjem djelu, zbog toga se i svatko od nas, tako i svaka obitelj, nalazi pred istim pitanjem o suradnji s Bogom, na koje su odgovorili Marija i Josip.

Isusov život u nazaretskoj Obitelji nije nam poznat u svojim detaljima, ali nam Sveto pismo objavljuje klju?na uporišta i daje smjernice da bismo i mi mogli živjeti isto otajstvo dara i ljepote obitelji, kao i njezinih kriznih trenutaka. Njih u svetoj Obitelji nije nedostajalo: od poslanja an?ela Gabrijela k Mariji, Josipovih dvojba, popisa pu?anstva i ro?enja Isusa preko neobi?nosti kod prikazanja u Hramu do nužnosti bijega u Egipat i povratka u svakodnevicu.

Obitelj - ku?na Crkva

2. Obitelj je ku?na Crkva ili Crkva u malom koja u sadašnjosti ima proro?ku ulogu, osobito nošena pozivom i ulogom, molitvom i nastojanjima roditelja. Bog Otac je u Isusu Kristu oduvijek izabrao ?ovjeka i odredio ga za zajedništvo sa sobom u Presvetom Trojstvu. Crkva je utemeljena na sakramentima krsta i potvrde, a ku?na, obiteljska Crkva i na sakramentu ženidbe. A sva se Crkva trajno obnavlja i raste po sakramentima euharistije i pomirenja. Život krš?anske obitelji povlašteno je mjesto ostvarenja Crkve jer se u bra?nom i obiteljskom životu ostvaruje ne samo krš?anski, nego i crkveni život. Stoga smijemo re?i da obitelj ima crkveni karakter, a Crkva obiteljski.

U obiteljskom domu, koji je prva škola života, ?ovjek se u?i bratskoj ljubavi, plemenitosti opraštanja, radosti i trudu rada, u?i se moliti i prikazivati Bogu vlastiti život. Benedikt XVI. za svoga pohoda Zagrebu pozvao nas je da svi poradimo na tome da naše obitelji sve više budu male Crkve, a da u našim krš?anskim zajednicama, posebno u našim župama, bude što više obiteljske blizine, neposrednosti, zajedništva, brige za druge, posebno one u potrebi. Papa Franjo u postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Radost ljubavi naglašava da je razmatranje uzajamnosti izme?u obitelji i Crkve dragocjen dar, jer Crkva je dobro za obitelj, a obitelj za Crkvu (usp. br. 87). »Ljepota uzajamnog i besplatnog dara, radost zbog novonastalog života i skrb puna ljubavi o svim ?lanovima, od djece do starih, neki su od plodova zbog kojih je odaziv na obiteljski poziv jedinstven i nezamjenjiv, kako za Crkvu tako i za cijelo društvo« (Radost ljubavi, 88).

Molitva - snaga obiteljskog zajedništva

3. U?iteljstvo Crkve upu?uje na istinu i poti?e da si krš?anski supružnici, snagom sakramenta ženidbe, »uzajamno pomažu posti?i svetost u bra?nom životu i u primanju i u odgajanju djece«. Iz ženidbene zajednice muškarca i žene proizlazi obitelj, ku?na Crkva, u kojoj »roditelji trebaju biti za svoju djecu rije?ju i primjerom prvi vjerovjesnici te njegovati zvanje prikladno za svakoga pojedinoga, a osobito se skrbiti za ono sveto« (LG, 11). Obitelj sudjeluje u životu i poslanju Crkve. To ?ini svojim sebedarjem žive?i krš?anski svoju svakodnevicu i sudjeluju?i u molitvi, posebno kada je ta molitva zajedni?ka: muž i žena zajedno, roditelji i djeca zajedno, u svim životnim okolnostima, kao otkrivanje Božjega plana i osluškivanje njegovih nadahnu?a.

Dragi vjernici, ima predivnih primjera takvih obitelji, a ovo boži?no vrijeme prigoda je da se i drugi odvaže krenuti takvim putom zajedništva. Ondje gdje postoji neka suzdržanost, možda i nelagoda, upravo je ovo vrijeme prikladno da se otkrije tu blagodat na koju nas poziva Krist i u kojoj nas Crkva podupire. Molitva op?enito, a posebno zajedni?ka obiteljska molitva, unosi svježinu i obnavlja odnose, rješava poteško?e i pomaže ih nositi vedra duha, jer se Bogu dopušta da bude u obitelji, da vodi misli, rije?i i djela putom koji je ispunjen dobrom, suosje?anjem i ljubavlju. U tom nastojanju svaki osje?aj dobiva na vrijednosti, razgovori postaju sadržajni i osmišljeni, a pronalazi se i put do oproštenja i pomirenja, iz kojega izrasta nova snaga obiteljskoga zajedništva.

Neka i ovoga Boži?a u našim domovima bude na istaknutom mjestu i svima pred o?ima Dijete Isus s Marijom i Josipom što odgovara onoj kulturi koja želi radosnu prisutnost Boga u životu svakoga ?ovjeka. U tom jednostavnom prikazu vjerni?ki se povezuju radosni i bolni obiteljski trenutci, važni doga?aji kao što su ro?enja, slavlja sakramenata, imendana i ro?endana, razna postignu?a i uspjesi, kao i spomeni na pokojne.

Roditeljska odgovornost

4. Dragi roditelji, na poseban je na?in boži?no vrijeme prikladno da vi – u svjetlu Božje rije?i – razmatrate odgoj, život i poziv koji vašoj djeci upu?uje Gospodin. Blažena Djevica Marija i njezin zaru?nik Josip postupno su vjerom otkrivali poslanje Djeteta, ?udesno naviještena, njima darovana, njima povjerena u ro?enju i odgoju. Svi roditelji imaju odgovornost, istodobno i radosnu i tešku: slijediti svoju djecu u brizi za njihov odgoj i obrazovanje, te u razlu?ivanju njihova zvanja.

Marija i Josip žive onu istu brižljivost koju i danas imaju roditelji odgajaju?i djecu i uvode?i ih u razumijevanje stvarnosti, nipošto ne zaboravljaju?i pritom da su pozvani vlastitim primjerom svjedo?iti vjeru, taj dragocjeni dar koji treba njegovati i koji o?ituje svoju važnost osobito u izazovima teških životnih okolnosti.

U životu svete Obitelji nalazi se opisan nepredvi?eni doga?aj Isusova odmaka od Marije i Josipa, njegov boravak u Hramu me?u pismoznancima, što je dovelo do žalosti, duboke zabrinutosti, tjeskobe i mnoštva pitanja u srcima najbližih. Ne suo?avaju li se i danas mnogi roditelji s istim osje?ajima, ne uspijevaju?i prodrijeti u životno ozra?je u kojem žive njihova djeca, ne snalaze?i se gdje tražiti i kako ponovno prona?i svoju djecu?

Tjeskoba Blažene Djevice i svetoga Josipa ro?ena je iz ?injenice da su Dijete, koje u onoj dobi i kulturi više nije bilo smatrano maloljetnim, ostavili samo. Pritom o?ito nije važno samo tko je s njime, tko ga ?uva, nego u kakvo je ozra?je uronjeno, što ga odgojno oblikuje. Tu se smješta važna uloga roditelja.

Nazaret - škola obiteljskog života

5. Dijete je uvijek otajstvo i zadivljuju?e iznena?enje. Premda puno toga raznim tehni?kim sredstvima danas možemo unaprijed spoznati i uvidjeti, život u cjelini ne može se predvidjeti jer ga u potpunosti poznaje samo Stvoritelj. Takav stav poniznosti dopušta iskrenost osje?aja, pa i tjeskobu, ali ne vodi prema optuživanju i osu?ivanju.

Ispravnim se pokazuje Marijin stav kada pita: »Sinko, zašto si nam to u?inio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili« (Lk 2, 48). Iz toga se pitanja vidi važnost obiteljskih odnosa; odnosa roditelja me?usobno i roditelja prema djeci, pri ?emu i majka i otac, i to upravo po bogatstvu osobne razli?itosti, komplementarnosti te uloge majke i oca u obitelji, svatko na svoj na?in, pridonose rastu djeteta. I sam je na?in toga pitanja zanimljiv. Pitanje Isusu upu?uje Majka, a ona u svom pitanju najprije spominje Josipa. Predivan je to suodnos one koja je nosila Dijete i rodila ga, ali istodobno daje važnost Josipu, koji je znak Božjega o?instva.

Isus je upitao: »Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« (Lk 2, 49). Upravo to što je Božje istinsko je i najbolje ozra?je za dijete, ono što posve ispunja ljudsko srce. Na tom tragu poti?em vas, dragi roditelji, da u susretu s Boži?em vidite svoju neizostavnu ulogu u zauzimanju za odgoj i obrazovanje svoje djece. To je posebno važno u kontekstu promicanja kulture prolaznoga i površnoga.

Duboka povezanost u ljubavi, od koje živi nazaretska Obitelj, o?ituje ono na?elo koje svaku obitelj oblikuje te je osposobljuje za su?eljavanje sa svim životnim okolnostima. Sveti je papa Pavao VI. iz Nazareta poru?io svima: »Neka nas upravo Nazaret podsjeti što je obitelj, zajedništvo obiteljske ljubavi, ozbiljna i sveta ljepota obitelji, sveto i nepovrjedivo vlasništvo obitelji; neka nam pokaže kako je sladak odgoj u obitelji, koji ne može ništa drugo zamijeniti; neka nas pou?i koja je prirodna uloga obitelji u društvenome poretku« (Govor u Nazaretu, 1964.).

Ne ostaviti djecu i mlade napuštene

6. U pojedina?nom, obiteljskom i župnom hodu prema Boži?u, u njegovu slavlju mogu se iš?itati duboki razlozi zašto se roditelji trebaju zauzeti za ljepote i vrjednote koje objavljuje otajstvo Kristova utjelovljenja, po?evši od najranije dobi, zatim od vrti?a, pa do škola.

Tu je najve?a odgovornost na roditeljima koji su pozvani o?itovati jasno stajalište te svojim krš?anskim svjedo?enjem pomo?i institucijama u našem društvu da u roditeljima prona?u oslonac i krajnji razlog pri oblikovanju programa za povjerenu im djecu; programa koji izgra?uju osobe i njihove odnose gra?ene na nesebi?nosti i utemeljene na Božjoj ljubavi.

U današnje vrijeme raznih reforma odlu?uju?e je ne ostaviti djecu i mlade napuštene na njihovim putovima. Njima Bog povjerava poseban poziv, ali zada?a je na nama starijima, posebno roditeljima, da ih tražimo, da ih pratimo, da im postavljamo pitanja, ?ujemo njihove slutnje i osjetimo snove, u?e?i ih odgovornosti i ponizno ih upu?uju?i na Krista, prije svega svojom ljubavlju.

Ako tu brigu ne preuzmu roditelji, ponude ?e do?i s više strana, udaljavaju?i ih od Božje prisutnosti i od baštinjenoga kulturološkoga identiteta, otvaraju?i svijet prividnoga sjaja, s posljedicama pustoši i boli. Ništa ve?e ni ljepše roditelji ne mogu u?initi za svoju djecu od otvaranja prostora za susret svoje djece s Bogom, s Boži?em.

Graditi odgojni savez

7. Ako odgoj i obrazovanje osposobljuju djecu i mlade za život, a tako bi trebalo biti, u njegovo provo?enje treba uklju?iti sve relevantne institucije: obitelj, vrti?e, škole, društvo, Crkvu, kulturu. Da bi zajedni?ko djelovanje bilo u?inkovito, važno je graditi odgojni savez izme?u navedenih institucija. Ve? je sveti Ivan Pavao II. proro?ki upozoravao da je u novije vrijeme došlo do raskola izme?u obitelji i društva, izme?u obitelji i škole te da je odgojni savez raskinut. Tako je odgojni savez društva s obitelji ušao u krizu jer je potkopano uzajamno povjerenje (usp. Obiteljska zajednica, 38).

Ipak, u odgoju svoje djece roditelji imaju povlaštenu ulogu, kako u odnosu na prava tako i u odnosu na obveze. Stoga odgojno-obrazovni programi i ciljevi ne smiju biti u suprotnosti s obiteljskim temeljnim vrjednotama. Roditeljima pripada prvenstvo kada je rije? o dužnostima i pravima u odgoju svoje djece. To potvr?uje Ustav Republike Hrvatske kada isti?e: »Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlu?uju o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti« (?l. 63, stavak 1. i 2.), a u Op?oj deklaraciji o ljudskim pravima inzistira se na prvenstvu roditelja u odgoju i obrazovanju djece: »Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu« (?l. 26, stavak 3.).

Zato je važno i poželjno da se ?eš?e i snažnije ?uje glas roditelja u aktualnoj hrvatskoj školskoj reformi, posebno glede ciljeva, sadržaja i udžbenika. Nije dovoljno reaktivno djelovati i ?ekati na odre?ene krizne situacije s kojima se sve više susre?emo. Roditelji imaju pravo i dužnost aktivno sudjelovati u kreiranju odgoja i obrazovanja vlastite djece.

Uz roditelje, u odgoju djece i mladih najviše sudjeluju u?itelji i odgojitelji. Stoga je nužno da se u našem društvu više uvažava, cijeni, vrjednuje i nagra?uje njihova nezamjenjiva uloga u odgoju djece i mladih. Kao što u?iteljima treba suradnja s roditeljima, tako je i roditeljima potrebna suradnja sa školom i u?iteljima. Papa Franjo isti?e: »Škola ne zamjenjuje roditelje, nego ih nadopunjuje. Ovo je osnovno na?elo. Svaki drugi sudionik u odgojnom procesu ne može nego djelovati u ime roditelja, s njihovom suglasnoš?u i, u odre?enoj mjeri, ?ak po njihovom nalogu« (Radost ljubavi, 84).

Danas, u su?eljavanju s odgojnim izazovima koji dolaze iz globaliziraju?e kulture, društva, masovnih medija i novih tehnologija, nitko više ne može biti samodostatan u stvaranju odgojno-obrazovnoga programa jer je u pitanju op?e dobro nacionalne zajednice i budu?nost novih naraštaja. Naime, osoba je više od znanja, informacija, alata i kompetencija. ?ovjek ne živi samo da bi se osposobio za tržište rada. Njegov je život puno uzvišeniji i životna zada?a zahtjevnija.

Boži? je slavlje života

8. Draga bra?o i sestre, Boži? je slavlje života i providnosna prilika za sve, a napose za obitelji, da zahvalimo Gospodinu za dar života i da se uklju?imo u nastojanja koja se bore za život, koja ga štite i promi?u; da podupiremo sve koji zadivljuju?om predanoš?u djeluju kako bi posvuda prevladao život. Istodobno molimo Gospodina da dodirne srca ljudi koji zastupaju kulturu protivnu životu, poglavito onih u našoj domovini Hrvatskoj.

Ondje gdje ljudski život nije vi?en ni življen kao nešto sveto i nepovrjedivo, nego kao potrošno dobro, vrjednovano mjerom korisnosti, briga za darovani život postaje naporom, a dijete koje je za?eto i na putu da se rodi optere?enje koje se može i ukloniti. To se protivi slavljenju Boži?a, ma koliko bio prekriven svjetlima i bukom zabave.

U nazaretskoj Obitelji susre?emo i krhkost obitelji koja upu?uje na našu krhkost, vidljivu u bolestima, u nedostatku posla, u narušenim obiteljskim odnosima, u rastavama supružnika, u emotivnoj ispražnjenosti, u odlascima i rastancima, u raznim bijedama i nepovjerenju me?u naraštajima.

Dragi brate, draga sestro, Boži? dolazi svakomu, bez obzira u kakvom se stanju i poteško?i tko nalazio i kakvu radost ili bijedu živio. On nam objavljuje ?ovjekoljublje nebeskoga Oca i poziva na naše zajedništvo u Božjoj ljubavi koja zapo?inje put prema pobjedi nad grijehom i smr?u.

Za svakoga od vas molim snagu Božjega Duha da se otvorite novosti dolaska i radosti Ro?enja našega Gospodina Isusa Krista.

Svima želim ?estit Boži? i blagoslovljenu novu 2019. godinu.

 

Kardinal Josip Bozani?, nadbiskup zagreba?ki

U Zagrebu, o Boži?u 2018. godine

 

Božja rije?

SVETA MARIJA BOGORODICA

Lk 2, 16­21

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i prona?u Mariju, Josipa i novoro?en?e gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše re?eno o tom djetetu. A svi koji su to ?uli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te doga?aje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slave?i i hvale?i Boga za sve što su ?uli i vidjeli kako im je bilo re?eno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao an?eo prije njegova za?e?a.

Raspored misa

NEDJELJOM

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati

12.00 sati

19.00 sati

 

RADNIM DANOM

7.00 sati

19.00 sati