„Obrnut“ Isusov odgoj

„Radite tako da se u njihovoj mladenačkoj adolescentnoj dobi, osjete povedeni

j e d i n i m  idealom: da traže Krista, da nađu Krista, da se susreću s Kristom, da slijede Krista, da ljube Krista, da ostanu sa Kristom.“

(Josemaria Escriva, pismo Madrid 24.10.1942.)

Naša djeca a i mi sami rado se sjećamo romana o Pipi Dugoj Čarapi, samostalnoj  i neobičnoj djevojčici koja je svojim zgodama unjela puno radosti  u naše čitateljske dane. Bila nam je posebno draga i simpatična, upravo takva otkačena i originalna kako ju opisuje autor. No, kada su naša djeca u pitanju, teže se odlučujemo odobriti im neobično ponašanje, samostalno razmišljanje i odvažno traženje istine. Tada radije  pristajemo biti „ ziheraši“, da ne bi slučajno njihovo traženje i istraživanje istine  izašlo izvan okvira istine koju smo mi sami kao roditelji dosegli .

Kroz nekoliko sličica iz Isusovog života prikazati ćemo kako je i on imao neku svoju „obrnutu pedagogiju“ za roditelje Josipa i Mariju. Ne baš kao Pipi Duga Čarapa, no zapravo još puno zahtjevniju i posebniju.

SLIKA 1. Isusovo zaćeće - poziv Mariji i Josipu  na hod u neizvjesnosti

Marija postavlja pitanje:“ Kako će to biti kada ja muža ne poznajem?“ To malo dijete Isus, začeto u Mariji,logikom današnjeg odraslog čovjeka, predstavlja  pravi problem: neplanirana trudnoća, izvan braka, za  muža već određen Josip  ali on nije otac.

Mogućnost za Josipa i Mariju: povjerovati (ne boj se Marijo!...) ili odbiti. Dijete Isus začećem u krilu Marijinu, iziskuje od nje i Josipa vjeru sa potpunim pouzdanjem, unatoč hodu u neizvjesno i nepoznato.

Naša pedagogija: mi kao roditelji teško prihvaćamo neizvjesnost kao perspektivu za svoju djecu. Mi točno znamo želimo li dječaka ili djevojčicu, točno znamo što bi za dijete bilo najbolje, kojim ga putem usmjeriti, na koje škole upisati, s kime povezati da bi bilo uspješno.

Isus nije u Mariji i uz Mariju ništa znao osim da je voljen i nošen njenom vjerom (blažena ti što povjerova)! Još manje je Marija znala kako će izgledati njen život nakon što je rekla Bogu svoje veliko da. Isto tako niti Josip nije znao što se to zapravo s Marijom točno događa i svaki put iznova tek kroz Božje prosvjetljenje pronalazio bi snagu za prihvaćanje neobičnih događanja i vjernički hod za dalje.

SLIKA 2: Isusovo izbjeglištvo – poziv na život u samozatajnosti i predanju u Božju volju

Marija i Josip, čuvši da je kralj Herod , bojeći se za svoje prijestolje ,dao umoriti svu Židovsku mušku novorođenčad, poučeni odozgo, odlaze u izbjeglištvo Egipta.

Moguća promišljanja Marije i Josipa: kako to da Bog traži od nas da živimo u izbjeglištvu, skrivajući se u stranoj državi, kulturi , vjeri, odgajajući svoje dijete među strancima? Nije li Bog nešto pogriješio kad je rekao da je ovo maleno djetešce Njegov Sin a sad vidi, nitko ne zna za njega? Zar je moguće da opstojnost Božjeg Sina ovisi od naše poslušnosti Bogu, pouzdanja u Njegovu volju?

Mogućnost za Josipa i Mariju: povjerovati Bozjoj riječi i zaputiti se u Egipat među strance ili ostati u sigurnosti Betlehema hvaleći se kako je to dijete Mesija kojeg iščekivahu generacije Izraelaca.

Naša pedagogija: objaviti svijetu što imamo vrijedno (cijenjene pretke, nasljedstvo, prestižno obrazovanje,obećanja i poznanstva moćnika,..) Udovoljavajući svojoj taštini, uvijek Boga u nama dovodimo u opasnost da bude pogažen i neprepoznat.

Sve vrijedno, raste u malenosti i tišini njegovano postojanom ljubavlju. Marija i Josip su nam dali primjer kako se prijanjajući uz Božju riječ, čovjek bez puno otpora može odmaknuti od očekivanih i zadanih obrazaca života.

SLIKA 3: Isus dvanaestogodišnjak nestaje na tri dana- poziv na poučljivost i stavljanje Boga u središte pažnje u vlastitom životu

Nakon blagdana Pashe, Josip i Marija vraćaju se karavanom iz Jeruzalema uvjereni da je i Isus tu negdje s rodbinom. U tom uvjerenju odmakli su dan hoda od Jeruzalema. Shvativši da ga nema među rodbinom, napuštaju karavanu i traže drugu kojom bi se ponovno vratili u Jeruzalem.

Moguća promišljanja Marije i Josipa: zar je moguće da smo izgubili sina nad kojim smo toliko strepili? Zar je moguće da Svemogućii Jahve koji  je Isusa sačuvao od ruke Herodove sada može dopustiti da Isusu netko naudi? Zar je moguće da smo uzalud živjeli u izbjeglištvu Egipta da bi sada samo nestao iz naših života?

Mogućnost za Josipa i Mariju: prestati Isusa zvati svojim i otvoriti se ponovno predanju u Bozju volju koji nije slučajno dopustio da se Isus odvoji od njih iako je još dječak. Josip i Marija upravo su proslavili Pashu, sjećanje na prijelaz Izraelaca  u obećanu zemlju. Kroz ovakav razvoj događaja Svevišnji im poručuje da očekuje njihovu vlastitu Pashu, prijelaz iz dosadašnje uloge roditelja u dodatnu ulogu učenika koji će prihvaćati riječ Isusovu ma koliko trpka bila. A bila je trpka. Isus im na predbacujuću rečenicu Majke. „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“ odgovara sljedeće: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“ ( Lk 2,48) Tim riječima Isus ih poziva i podsjeća da otajstvo njegova života nije vezano za zakonitosti uvriježenog života u krugu obitelji već na ispunjenje volje Očeve. Teško je uskratiti sebi roditeljski“ teritorij“ i prava u životu vlastitog djeteta pa makar i Bog bio taj koji to od nas traži. Marija će i ovaj događaj pomno prebirati po srcu učeći osluškivati danomice Bozju volju.

Naša pedagogija: dijete se odavaja od nas kad smo mi spremni za to. Neki roditelji ne budu nikada pa se događa fenomen tzv. „maminih sinova“ koji se  bazira upravo na  posesivnosti roditelja koji želi potomka imati zauvijek pored sebe u funkciji poslušnog djeteta. U situacijama kada djeca prerastu roditelje u duhovnom i vjerničkom iskustvu, roditelji najčešće ne razumiju o čemu je riječ. Smatraju često da se radi o nekoj prolaznoj fazi ili zanesenosti vjerom koja će s vremenom oslabiti. Bozji poziv koji biva upućen u duše naše djece još u djetinjoj dobi, sa ljubavlju i poštovanjem, ispunjeni zahvalnošću trebamo njegovati i čuvati.Tužna je stvarnost u kojoj roditelji ne poznavajući delikatnost Bozjeg plana da zahvati djetinju dušu tako da mu ta ista odgovara predanjem života, pokušavaju vlastitom djetetu koje ima milost Bozje blizine, objasniti kako je život nešto sasvim drugo i kako je vazno zasukati rukave, ostaviti maštarije o Bogu i prionuti ozbiljno realnostima svakodnevice ako žele živjeti sretno i uspješno.

Život za Boga ne isključuje posvećenu svakodnevicu. Isus se nakon ovog događaja vratio s roditeljima u Nazaret i kaže nam Pismo, biješe im poslušan. Uz Josipa je učio zanat drvodjelje a istovremeno napredovao u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

Tek kada  cjelovito shvatimo kroz opisane primjere iz života sv. Obitelji odgojne poruke koje Bog upućuje nama roditeljima, moći ćemo u svjetlu vjere prihvaćati sve Božje intervencije u životu nas i naše djece.

Mirna Vrček

 
Baner

Božja riječ

20. NEDJELJA KROZ GODINU

Lk 12, 49-53

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Raspored misa

NEDJELJA

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati - župna

19.00 sati

 

RADNI DAN

7.00 sati

19.00 sati