Motivacija

U svakodnevnom životu često se susrećemo s problemom motivacije. Motivacija je jedan od najvažnijih izvora postizanja uspjeha u obrazovanju, poslu i u svakodnevnom životu. Međutim nedostatak motivacije može biti značajan izvor neuspjeha i nezadovoljstva.

Zbog čega su neki ljudi uspješniji od drugih, zašto oni lakše postižu svoje ciljeve dok drugi ne uspijevaju?

Što prve pokreće, a druge sputava?  Koje tehnike profesori koriste da bi motivirali učenike, poslodavci da bi motivirali zaposlenike, a koje roditelji da bi motivirali svoju djecu i koliko su one uspješne ili neuspješne, samo su neka od pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti. Motivirati se nije lako, ali ako odustanete prije nego što ste pokušali nikad nećete saznati jeste li mogli uspjeti.

Motivacija je nešto što potkrepljuje, obrazlaže ili daje dokaze za neku akciju. Temelj svakog djelovanja predstavlja motivacija. Ona je baza svakog čina. Za čovjeka je vrlo bitno da spozna što ga u životu motivira. Svaka osoba koja želi ostvariti prosperitet trebala bi biti jako svjesna ovog segmenta jer samomotivacija je najvažnija za promjenu u životu.

Mnogi roditelji se susreću sa problemom motivacije djece za određene aktivnosti, pa to što djeca odbijaju izvršiti  njihove naredbe ili molbe, smatraju nepoštivanjem njihovog autoriteta. Zapravo se radi o neadekvatnim metodama motiviranja djeteta, opere ruke prije i poslije jela, da pojede juhu, popije šalicu mlijeka, kompota, čaja, pojede voćku,  jede juhu od povrća, pospremi igračke...

Motivacija je sve ono što potiče na aktivnost,  što tu aktivnost usmjerava i određuje joj intenzitet i trajanje. To je "volja za nešto".  Motivacija je utjecaj koji izaziva, usmjerava i održava željeno ponašanje ljudi i bitna je kako za učenje tako i za bilo koji drugi rad. Ona sadržava i pozitivan stav prema radu i želju za novim saznanjima, postignućima,  uspjesima.  Zbog toga je važno znati pravilno motivirati dijete za određenu aktivnost.  Pukim naređivanjem, dijete će, dok je malo, i napraviti to što se od njega traži, a kasnije će sve češće odbijati ili izbjegavati, ili će na kraju raditi bezvoljno,  samo da bi izbjeglo prigovaranje i nevolje.

Vrste motivacije
Unutrašnja (intrizična) motivacija je kad imamo neke pokretačke snage unutar nas samih da napredujemo i uspijevamo,  za naše potrebe. To je potpuno nezavisna motivacija od bilo kakvih vanjskih faktora, to je želja za novim saznanjima bez obzira na nagrade ili prepreke.

S druge strane, vanjska (ekstrizična) motivacija je izvanjski  motiv zbog kojeg radimo neku aktivnost (npr. ocjena, plaća, poklon, nagrada, priznanje, društveni status, ucjena, itd.). Dakle, kada učimo i radimo iz nekog interesa, da bismo dobili nešto zauzvrat.

Preneseno na nivo djeteta, unutrašnja motivacija je ona djetetova prirodna, urođena radoznalost, istraživački duh, spremnost na aktivnost, ukoliko se ta aktivnost predstavi kao igra!!! Zato je važno, truditi se da se ta motivacija ne izgubi i ne uguši, stalnim opominjanjem djeteta, usmjeravanjem da radi samo ono što roditelji žele i smatraju poželjnim, kritikom, zabranjivanjem…

Evo konkretnog primjera: mnoge majke kada dođu sa posla, pripremaju  ručak i onako umorne, pomalo nervozne, ne žele da im se dijete mota oko radnog stola u kuhinji… a iz perspektive djeteta to je poruka: Nepoželjan/a sam!  Mama me ne voli! i sl. Majčina briga da se dijete ne poreže, isprlja, opeče, može se zamijeniti ugodnim druženjem sa djetetom, uz dogovor da će dijete pomagati mami i slušati uputstva: dodati sol, začine, prašak za pecivo, žlicu, postaviti stol, složiti salvete i sl. Time se kod djeteta razvija osjećaj kompetencija, samostalnost, ali i radne navike. Priprema obroka će možda trajati duže desetak-petnaest minuta, ali će porodica uživati u zajednički pripremljenom jelu i to vrijeme se neće potrošiti na izglađivanje odnosa.

Pitanje motivacije je, dakle, usko je vezano za potrebe i njihovo zadovoljavanje. Dijete ima potrebu za majčinom blizinom, nakon nekoliko sati i želi da se druži s njom. Međutim, majci je potrebno vrijeme i prostor da se iz jednog okruženja organizira i preuzme sasvim drugačiju ulogu. Zato je važno da ima na umu djetetovu potrebu i uskladi je sa svojim obvezama!

Ali i majka  ima svoje potrebe: prije svega potrebu za odmorom, nakon napornog dana i umjesto da dijete tjera od sebe, može ga jednostavno zamoliti da joj pomogne da se odmori; da leže zajedno i pjevuše, razgovaraju, da joj dijete masira, vrat i sl. kako bi se opustila i napunila energijom za kućanske poslove. Rijetko koje dijete će to odbiti!!! Međutim, ako ga majka nekoliko puta grubo odbaci od sebe kada je razdragano dočeka na vratima, normalno je da će se dijete povući i onda ga jedino može na neku od spomenutih aktivnosti pokrenuti neki vanjski poticaj naređivanjem, nagradama, kaznama, ucjenama (ako mi dopustiš da se odmorim, ići ćemo u park) i onda, to već nije ona unutrašnja motivacija, nego vanjska.


Što kada dijete ne želi učiti i pisati zadaće

Psihologinja ističe kako su u razvoju motivacije za učenje važni nastavnik i roditelji. - Ako se djetetu ponudi neka materijalna nagrada, učit će isključivo zbog nje.  Zato je važno da dijete uči vođeno unutarnjom motivacijom jer,  pokazala su istraživanja, u tom slučaju uče smislenije, bolje pamte naučeno i postižu bolje rezultate. Imajući to na umu, pohvalite djetetov trud, priznajte mu zasluge za svaku dobru ocjenu (naglasite mu da je dobilo dobru ocjenu iz ispita zato što je učilo i trudilo se, a ne zato što je ispit bio lagan) pohvala je često najbolja motivacija jer tako dijete uči da je samo odgovorno za svoje ocjene, a roditelji ne smiju preuzimati djetetove obveze.

Očekivanja da dijete mora imati sve odlične ocjene možda su previsoka i previše opterećuju dijete

Kako bi motivirali dijete  za učenje, roditelji često pribjegavaju materijalnim nagradama poput igračke, novca, bicikla. No dugoročno, takva motivacija ne donosi osjećaje zadovoljstva i postignuća djetetu

Najintenzivnije razdoblje života  zaokupljeno učenjem je od djetinjstva do mladosti kada dijete, a kasnije mladi čovjek pohađa školu i kasnije možda fakultet, odnosno obrazuje se za svoje buduće zanimanje.

U tom razdoblju roditelji često nailaze na probleme kako pomoći svom djetetu u učenju, kako ga potaknuti na učenje, kako stvoriti pozitivan stav prema učenju.   Mnogi roditelji misle da se disciplina i volja za učenjem razvija u vrtiću i školi. Jednim dijelom su u pravu, ali osnovne navike i vještine potrebne za uspjeh u školi stvaraju se u obitelji, i to od najranije dobi.

Motivacija za učenje

Najbitnija stvar za bilo kakvo postignuće pa i za uspješno učenje je motivacija..

Naš je mozak prirodno programiran za motivaciju u učenju: stečeno znanje ili nova vještina nagrađuju se valom hormona sreće.

U razgovoru s djetetom treba pokazivati zanimanje za teme i sadržaj gradiva koji se obrađuje u školi, a ne samo za rezultate učenja. Na taj način pokazujete djetetu da vam je važno što se u školi uči i da ste zainteresirani za njegov opći razvoj, a ne samo za njegovu radnu sposobnost, školske uspjehe i ocjene. Djeca ne smiju razviti uvjerenje da uče radi ocjene, trebaju biti uvjereni da se ništa neće promijeniti u vašem odnosu prema njima bez obzira na trenutne ocjene.

Pretjerani pritisak na dijete  i postavljanje previsokih zahtjeva i očekivanja, potisnut će djetetovu motivaciju.

Proces učenja sam po sebi nije uvijek ugodan i često iziskuje velike napore i snagu volje, a i vremena. Problemi s motivacijom za učenje se javljaju najčešće iz razloga što roditelji pokazuju preveliku brigu za svoju djecu te im ne daju priliku da se samostalno nose sa razočaranjima, neugodnostima i teškoćama, već ih štite od takvih situacija trenutnim ispunjavanjem njihovih želja. Na taj način djeca ne mogu naučiti toleranciju prema razočaranjima niti razviti sposobnost odgađanja ispunjenja želja.

Najintenzivnije razdoblje života zaokupljeno učenjem je od djetinjstva do mladosti kada dijete, a kasnije mladi čovjek pohađa školu i kasnije možda fakultet, odnosno obrazuje se za svoje buduće zanimanje.

Stvari koje motiviraju čovjeka razlikuju se od osobe do osobe. Svaki čovjek bi trebao ući u sebe i preispitati se što ga motivira. Isto tako čovjek se može preispitati koje doba dana ga motivira, ljudi s kojima je u kontaktu, aktivnosti s kojima se bavi, stanja u kojima se nalazi.

 

Najbolji oslonac i motivacija dolaze iz čovjekove unutrašnjosti. Sve što čovjek očekuje izvan sebe neće zadovoljiti razinu kvalitete i učinkovitosti koju on želi.

Kvaliteta akcije i prosperiteta leži isključivo u rukama onog koji tome teži.

Željka Butorac, logoped

 
Baner

Božja riječ

20. NEDJELJA KROZ GODINU

Lk 12, 49-53

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši! Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Raspored misa

NEDJELJA

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati - župna

19.00 sati

 

RADNI DAN

7.00 sati

19.00 sati