Što ja trebam činiti?

Adventski susret srednjoškolskih vjeručenika održao se 5. prosinca, prvog četvrtka posljednjeg mjeseca 2013. godine. Nakon početnog okupljanja malo poslije dvadeset sati, mi srednjoškolci, pod vodstvom vjeroučitelja Joze Kožulovića i s. Mare krenuli smo s radom.

Svi smo se okrenuli istinskim ciljevima susreta i s velikim zadovoljstvom sudjelovali na svim područjima rada. Prvi dio susreta proveli smo u razgovoru i izmjeni mišljenja o aktualnim temama. Još jednom smo se uvjerili kako su se naša razmišljanja razvila do velikih točaka i kako smo naučili shvaćati ono što je pošetno i razlučivati dobro od lošega, razlučivati pravo od zla i odabrati pravu stranu. Vjeroučitelj Jozo potrudio se što vjernije predstaviti nam sliku stvarnosti, i uz prisustvo našeg župnika vlč. Ivice Zlodi, odgovoriti na sva pitanja koja su nas zanimala i tako nam pomoći u razvijanju i učvršćivanju naših kršćanskih stavova i razmišljanja.

Drugi dio našeg susreta započeli smo molitvom. Od Gospodina smo tražili da budemo prijatelji svega što je trajno i vječno. Da nam pomogne postati ljudima koji su spremni pomagati i davati a ne tražiti ništa zauzvrat. Da nam pomogne okrenuti se od pogrešaka koje nas, kao ljude, stižu. Da nam pomogne da ne zaboravljamo na Njega, trčeći do vlastitih ciljeva.

Glavni dio vremena proveli smo u razmišljanju o misli iz Lukina evanđelja: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Analizirali smo privlačnost Ivana Kristitelja kod ljudi i zaključili da je on bio oduševljen Bogom i da je bio svet. Svatko od nas se pitao: „Što ja trebam činiti?“ Potom smo, na istu temu, u grupama počeli s izradom plakata i umnih mapa koje su nakon kratkog vremena postale prava remek djela jer smo u njih unijeli sebe trudeći se da na najljepši mogući način dočaramo naša razmišljanja i da vizualiziramo naše shvaćanje poruke koju nam Evanđelista šalje.

Razni su se motivi nizali na plakatima i, iako su plakati nastajli iz različitih grupa, sve ih je karakterizirala ista poruka – ona s kojom smo kasnije ponosito izašli – „Trudimo se na najljepši mogući način živjeti vlastiti život, pomažimo i vjerujmo, pazimo što radimo da se kasnije ne bismo stidili vlastitih postupaka“. Svaka grupa je predstavila svoj rad na plakatu. Nakon prezentacije radova i zajedničke molitve za završetak našeg rada, osvježili smo se i okrijepili u prostorima ispod župne crkve. Te večeri naučili smo kako se treba buditi, i u duhovnom i u psihičkom smislu, i kako treba čuti da „jasni glas odjekuje,  u tami nas opominje“.  Zahvalni smo našem župniku Ivici što brine o nama srednjoškolcima i organizira nam ovako sadržajne, poučne i lijepe susrete.

Posebnost ovog susreta, u odnosu na ostale, bila je što se odvijao u prvom tjednu Došašća kada smo se na svetim misama zornicama učili budnosti, baš kao što uvodni himan i kazuje: „Nek duh se diže klonuli, nek praha više ne grli.“

Marko Šapina, 1. razred VII. gimnazije

 

 
Baner
Baner

Božja riječ

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE - CVJETNICA

Mt 26, 14 – 27, 66 (kraća verzija)

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

Raspored misa

Svete mise ne služe se s narodom do daljnjega.