Obitelj u hrvatskom dječjem romanu

Obitelj je osnovna čestica društva. Sve mijene društvene zajednice izravno se odzrcaljuju u toj temeljnoj zajednici.

Čovjek današnjice teži užitku pa se nerijetko omalovažavaju vrijednosti koje čine njegovu osobnost-nacija i obitelj-jer se želi da današnji čovjek bude samo karika u potrošačkom lancu.

Imati ili biti?

 

Živimo u doba konzumerizma u kojem je važnije „ imati „ nego „biti“ pa takav stav postaje mjerilo vrijednosti u mnogim obiteljima, a homogena obiteljska zajednica nužna je da bi se mlada osoba razvila na svim razinama u svoj svojoj punini. Tema obitelji je zastupljena u hrvatskom dječjem romanu u kojem razlikujemo nekoliko književno oblikovanih obiteljskih zajednica.

Domoljublje i kršćanstvo

 

JAGODA TRUHELKA  u hrvatskoj dječjoj književnosti je afirmirala tip obiteljskog romana ZLATNIM DANCIMA (1918). Autorica u liku djevojčice Anice opisuje vlastito djetinjstvo i čitatelju nudi idilično obiteljsko ozračje. Odrastala je u obitelji učitelja i crkvenog orguljaša Antuna Truhelke. Svojim životom svjedočila je vertikale baštinjene  u obiteljskom ozračju, a to su, prije svega, čovjekoljublje, kršćanski nazor, domoljublje.

U ZLATNIM DANCIMA  se osjeća toplina doma. Anica, Ćiro i Dragaš su dječji likovi  koji svoje „ja“potvrđuju upravo u obiteljskom domu koji ima svoj obiteljski kodeks. Ljubav počiva na kršćanskim načelima, a obiteljski problemi jedino su rješivi ako se istinski kršćanski ljubi i oprašta.

BLANKA-DOVJAK MATKOVIĆ  u romanu ZAGREBAČKA PRIČA, slično Truhelki, daje kroniku obiteljskog života jedne imućne obitelji u Zagrebu između dva svjetska rata

Kroničar tih zbivanja je djevojčica Kečkica čiji je otac „bonvivan“, a majka rastrošna, lijepa i zaokupljena samo svojom vanjštinom, a nakon njene smrti i očeva alkoholizma, u kuću se useljava kriza i glad. Tužna je djevojčičina sudbina  plod nedostatne odgovornosti i zanemarene ljubavi za odgoj djeteta.

Luckasta, „otkačena“ obitelj

 

IVAN KUŠAN, zasigurno najčitaniji dječji književnik zadnjih desetljeća 20. stoljeća u hrvatskoj književnosti, prikazuje obitelj u posve novom svjetlu. Gubitak autoriteta i „otkačenost“ su njena glavna obilježja, što je posebno vidljivo u romanu „Lažeš, Melita“. Otac je zbunjen i naivan, ne zna se postaviti spram dječjih nestašluka i slabosti pa u romanu više djeluje kao treće problematično dijete, uz Melitu i Nenada, nego „pater familias“. Autor se podsmjehuje pa kroz Melitina usta poručuje da su stariji isto toliko otkačeni kao i djeca, ako ne i više. (Još je puno primjera o disfunkcionalnim obiteljima u knjizi: Stjepan Hranjec: Ogledi o dječjoj književnosti)

 

Suvremene, urbane obitelji

SANJA PILIĆ romanima Mrvice iz dnevnog boravka (1995.) na metaforičan način prikazuje obiteljsku svakodnevnicu čije „mrvice“ pred čitatelja donosi desetogodišnjak Janko. U obitelji je on jedini“normalan“. Otac je diplomirani nezaposleni filozof,  ima naušnice, kosu u repiću i sinu je ponašanjem daleko od uzora. Majka se oduševljava pomodnim tečajevima meditacije misleći tako zgrnuti veliko bogatstvo.

Krnja, necjelovita obitelj

 

U suvremenim prilikama sve češće susrećemo tzv. krnju obitelj, necjelovitu –obično je posrijedi samohrana majka. Već 1980. književno je fiksira NADA IVELJIĆ romanom SAT OČEVA. Djevojčica Marija opčinjena je ocem, ona cvate, raste uz oca, pravi se važna uz svog tatu, ali taj tata ostavlja obitelj i odlazi u Njemačku jer je zaokupljen samo osobnom lagodnošću. Majka podiže Mariju teško opterećena materijalnim nedaćama.

Roman je gorka optužba roditeljeve neodgovornosti. Lako je postati otac-teško je biti ocem. Djevojčica odrasta, studira, ali ostaju ožiljci. I kad se otac vraća, Marija odbija njegovu pruženu ruku i on odlazi pritisnut grizodušjem.

BAKINO SRCE (2002.), novi  roman Nade Iveljić, postaje književnim svjedokom bolnih sudbina u današnjoj hrvatskoj obitelji. Otac zbog pronevjere završava u zatvoru, majka pronalazi novu vezu u kojoj joj kći samo „smeta“ pa je šalje baki. O takvoj obitelji svjedoči nam i MIRO GAVRAN u romanu SRETNI DANI( 1994.).

Supstitucijska obitelj

 

STJEPAN TOMAŠ  u romanu DOBAR DAN, TATA (1987.) prikazuje tužnu sudbinu ostavljene djece, žrtava lakomislenih roditelja. Dječak Dragutin živi s pomajkom Elvirom.

U „supstitucijskoj“ obitelji, ali ga neprestano muči pitanje o njegovim roditeljima. Tomaš u romanu pita: Je li biološka majka ujedno i pretpostavka za ljubav? Ne susrećemo li danas počesto niječni odgovor? U supstitucijskoj obitelji dijete nalazi sreću, a u biološkoj nije bilo željeno jer se „dogodilo“.

Osuvremenjeni Zlatni danci-ljubav i pažnja u obitelji

 

SANJA POLAK, i sama učiteljica kao i Jagoda Truhelka, romanima DNEVNIK PAULINE P(2000.)  i  (2003.) relativizira  ulogu roditelja –uzora. Roditelji nemaju vremena za svoju djecu, ali naposljetku spoznaju svoju površnost i postaju svjesni činjenice da je za obiteljsku sreću potrebno tek malo ljubavi i pažnje.

SILVIJA ŠESTO romanima BUM TOMICA (2002.) pokazuje kako su niti suvremene obitelji dobrano pokidane, sustav samo izvanjski funkcionira. Mali pripovjedač Tomica opisuje obiteljsku svakodnevnicu  u kojoj roditelji nikad nemaju vremena za svoju djecu.

Zaključak

 

Dječji je roman uvijek i za roditelje. A umjetnost ima svoju svrhu, poslanje. Ova tema ne pokazuje samo tipove obitelji i mijene koje je ta tema doživljavala unatrag stotinjak godina naovamo na hrvatskom prostoru, ona treba djelovati primjerom. A primjeri upozoravaju da ovaj naš svakodnevni ritam rastače obitelj  i ona sve više gubi svoju odgojnu ulogu.

Tekstu dječje književnosti pripada uloga animatora za toplinu, prisnost i vrijednost obiteljskog okružja. A mi učitelji, tumačeći književno djelo, promovirajmo obitelj kao najsnažniji čimbenik  za oblikovanje osobnosti i karaktera, kao najpogodniju sredinu za razvitak i odgajanje djeteta.

Božinka Dokuzović, prof.

 
Baner
Baner

Božja riječ

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE - CVJETNICA

Mt 26, 14 – 27, 66 (kraća verzija)

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

Raspored misa

Svete mise ne služe se s narodom do daljnjega.