Komunikacija roditelja s djecom

U petak, 7. veljače 2014. godine u 19,30 sati održan je susret obiteljske zajednice naše župe, a tema je bila Komunikacija roditelja s djecom. Predavanje i radionicu održale su Željka Butorac, prof. logoped i Jasenka Đenović, prof. pedagog.

Sakupilo se šaroliko društvo, od roditelja malih beba do onih koji su sada na redu za unuke, a gđa. Butorac je održala vrlo sadržajnu, ali i zabavnu prezentaciju. Našlo se tu vježbi za parove, npr. jedna osoba stisne šake, a druga osoba ih pokušava otvoriti. Zanimljivo je da je samo jedan par to riješio komunikacijom uz: Molim te, otvori šake! Prezenterica je naglasila da se samo vrlo mali dio komunikacije odvija verbalno,  a dala je i kratak pregled značenja govora tijela, pa smo tako saznali što znače prekrižene ruke, prekrižene noge, dodirivanje lica i kose, pogled i proširene zjenice. Rečeno je da djetetu treba pokazati emocije. Također, treba imati na umu da je roditelj roditelj, a ne prijatelj te da je dijete sretnije ako su čvrsto postavljene granice i ako postoji rutina.

U komunikaciji s tinejdžerom ne bi trebalo optuživati, ne upućivati ti-izjave  (ti si loš), nego ja-izjave (tvoje me ponašanje razočaralo). Razmišljajući o izrečenom dolazim do toga da i s tim ja-izjavama treba dobro paziti da se dijete emotivno ne ucijeni. I kad je naš tinejdžer ili dijete nestašno i svojeglavo, ono ipak voli svoje roditelje i želi im ugoditi.

Upravo se dosta govori o zakonu o eutanaziji djece koji bi trebao potpisati kralj Belgije. Prema tom zakonu bilo bi dozvoljeno ubiti dijete koje je prema sadašnjim medicinskim spoznajama neizlječivo bolesno. Dovoljno bi bilo da se o tome slože dijete, roditelj i liječnik. Koje to opasnosti nosi? Možemo li očekivati da dijete u svojoj ljubavi prema roditeljima i želji da olakša njihovu patnju, donese odluku pod emocionalnim pritiskom?

Opasnost emocionalnih pritisaka mi se čini ponekad čak i većom nego opasnost od fizičkog kažnjavanja.  Fizičko kažnjavanje je uglavnom vidljivo i lako se može osuditi. Emocionalno nasilje može biti zavijeno u slatke riječi i pristojno, civilizirano ponašanje. Naravno, ne mislim ovdje na ekstremne slučajeve, nego na ono što inače podrazumijevamo kao normalno i uobičajeno ponašanje. Da li je bolje otvoreno pokazati djetetu ili partneru svoje osjećaje, pa makar to ponekad značilo i lupiti po prstima, nego se pristojno razgovarati s djetetom ili partnerom, a istovremeno bježati u svoj posao, u svoje hobije, u neka druženja koja isključuju njih i time ih kažnjavati?

Prof. Butorac je naglasila da treba znati tko su djetetovi prijatelji, ali ih opet treba pustiti da odu, što je po mojem mišljenju i emotivno najteži dio roditeljstva, kada zapravo možeš malo učiniti, možeš više-manje samo čekati da vidiš da li je ono što si činio tijekom njihovog odrastanja, bilo dobro.

Ono što se meni čini da je ključ komunikacije i što jednako vrijedi i za odnos roditelja i djece, ali i bračnih partnera međusobno, a i između kolega na poslu ili prijatelja, jest međusobno uvažavanje. Često se na poslu osjećam povrijeđeno i poniženo. Zanimljivo je da to nije povezano s visinom plaće, pa ni sa statusom no kad osjetom da me osoba s kojom komuniciram doživljava kao stvar, kao nekog potpuno nebitnog,  nekog tko nema ni razum ni osjećaje, obuzme me tjeskoba i to mi pada najteže od svega. Da bi se obje strane u odnosu dobro osjećale, potrebno je uvažavati onog drugog kao osobu, a za to je potrebna ljubav. Nije dovoljno samo tolerirati svog bližnjeg, potrebno je u svakidašnjim situacijama primijeniti  novu Isusovu zapovijed izrečenu na rastanku, uoči muke: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge!" (Iv 13,34).

Jasna Gamulin

 
Baner
Baner

Božja riječ

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE - CVJETNICA

Mt 26, 14 – 27, 66 (kraća verzija)

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

Raspored misa

Svete mise ne služe se s narodom do daljnjega.