Recimo "DA" Životu

Život - što je to? Tko sam to ja? Odakle mi to dolazimo, kada i kamo odlazimo? Sve su to za nas  nepoznanice, samo dragi Bog zna odgovore na ta pitanja. Bog je po svojoj neizmjernoj ljubavi sudjelovao u činu ljubavi naših roditelja i udahnuo nam besmrtnu dušu. Tada  počinje naš ovozemaljski život, u kojem Bog sa svakim od nas ima plan i daje nam obilje darova kroz koje će se tijekom naših života očitovati.  Bogu hvala. Hvala i našim roditeljima jer su rekli DA našim životima.

Neki smo prihvaćeni sa više, neki sa manje ljubavi i radosti, ali dobili smo priliku živjeti ovaj život.

Kako ga živimo i koliko smo sretni to je naša odluka. Bog nam je dao potpunu slobodu, da činimo i mislimo što hoćemo, mi u toj slobodi biramo, nekad dobro, a nekad loše. Sloboda nas može uvesti u spas, ali i odvesti u propast.  Kada nismo zadovoljni često krivimo Boga, roditelje, vlast... To nije dobro, jer upravo mi sami odlučujemo hoćemo li biti sretni ili ne. Slobodni smo činiti što god želimo, zato trebamo preuzeti odgovornost  za svoje odluke i postupke, ne kriviti druge.

Želim vam pisati o mnogobrojnim životima kojima je Bog u svojoj silnoj ljubavi, kao i nama, udahnuo  besmrtnu dušu, ali i o sebičnosti, bešćutnosti, hladnoći onih roditelja koji su tom životu rekli NE.

Možda su bili treće, četvrto dijete u obitelji, možda je posrijedi bila bolest  ili bezbroj drugih razloga koje nalazimo, ali nema opravdanja za oduzimanje ničijeg života.
I ja sam bila peto dijete u mojoj obitelji, mama je prije mene imala spontani pobačaj u 6. mjesecu trudnoće, rodila je mrtvog dječaka. Trudnoća sa mnom bila je riskantna i teška, mama se trudila i djelima i molitvom sačuvati moj život. Susjeda ju je nagovarala neka pusti da se dogodi pobačaj te joj je davala neke savjete kako ga može ubrzati. Govorila joj je: Što će ti, imaš dosta djece, samo jedna plaća, u dugovima ste (roditelji su doselili u grad i kupili kuću) i još puno drugih besmislica. Bogu hvala moji roditelji su rekli Bogu i mome životu svoje DA.
Rođena sam 19. ožujka, na blagdan Svetog Josipa, u sedmom mjesecu trudnoće, kao nedonošće u malom mjestu u Bosni, gdje nije bilo ni inkubatora niti centralnog grijanja. S Božjim blagoslovom, uz  ljubav i pažnju moje majke evo me, živim ovaj  život, sretna i zahvalna Bogu i svojim roditeljima.                                           Zamislite, kako bi bilo da su vaši roditelji rekli vašem životu NE. Vi se ne biste rodili, ovaj svijet bio bi siromašniji za vaš veličanstveni život. Sestre i braćo, znate li uopće koliko prekrasnih života svakodnevno nestaje u kantama za smeće! Vjerojatno su mnogi koji su trebali biti vrhunski političari, znanstvenici, svećenici, liječnici, biznismeni... u ovih posljednjih 50 godina završili u kantama za smeće. Oni su bili suvišni ili došli u krivo vrijeme po mišljenju njihovih roditelja i zato nisu rođeni. Zlo želi zavladati svijetom, napastovalo je te roditelje, pobijedilo ih i učinilo ubojicama, kako bi spriječilo dolazak na svijet te Božje djece s kojima je Bog planirao obogatiti  svijet. Stalno se prepričavaju priče o zločincima iz ovog ili onog rata, ili bilo kojeg vremena i zgražamo se nad njihovim kategorijama zločina za ubojstvo, koji bi zločin bio veći odnosno teži. To  jest strašno, ali zaustavimo se malo i razmislimo. Kada bi postojale osobe ili ubojstvo  vlastitog nerođenog djeteta? Dijete koje je u majčinoj utrobi plod roditeljske ljubavi, njihovo meso i krv, oni koji bi trebali po cijenu svog života štititi taj život, baš oni mu potpisuju smrtnu presudu i oduzimaju mu pravo na život. Seksualnost  je  sveta, kroz nju Bog sudjeluje i stvara život, zato moramo biti odgovorni spram svoje seksualnosti, da kolijevka života ne bi postala mračna grobnica.

Kada nas bližnji povrijede  riječima, djelima, to godinama pamtimo i ne možemo oprostiti, postajemo osvetoljubivi, u nama raste bijes koji nekad  preraste u mržnju, tako postajemo nesretni,  zločesti i bolesni.
Uvrede ili kazne od roditelja teško zaboravljamo i još teže praštamo bez Božje pomoći. Bog uvijek zahvaća u naše živote, ako Ga pozovemo, oslobađa nas i ozdravlja naše rane. Duša nerođenog djeteta vraća se Bogu, u Njegovu ljubav, i odmah prašta svojim roditeljima, ljubi ih kako samo Bog može ljubiti.

Roditelji koji ste rekli NE životu, ne očajavajte, vaše dijete vam je oprostilo, Bog vam je oprostio, samo vi trebate oprostiti sebi, otići na ispovijed i predati sve Bogu. Vratite se u život i budite svjedoci Božje ljubavi i milosrđa.

Dragi župljani možda i ne znate da naša Obiteljska zajednica  sa  župnikom vlč. Ivicom Zlodijem, već 3 godine, svakog 18.-og u mjesecu, predmoli krunicu za nerođene uz klanjanje pred Presvetim oltarskim Sakramentom, pridružite nam se u molitvi, ali i na druge načine u borbi za spas života.

Na dan života u nedjelju 2. veljače 2014. sudjelovali smo u molitvenom danu za nerođene sa ostalim zajednicama naše biskupije ispred Vinogradske bolnice sestara milosrdnica.
Iako je bio hladan, vjetrovit, kišan dan, bili smo radosni i osjećali smo obilje milosti koja nam se spuštala u srca, bilo je prelijepo biti sudionik takve žarke molitve, gdje puno mladih svira, pjeva, moli i slavi Gospodina.
Ohrabreni, mladi Zagrebačke nadbiskupije sa udrugom „Betlehem“, na istom mjestu pokrenuli su u korizmenom vremenu (40 dana) svakodnevnu molitvu ujutro od 06.30 do 18.30 sati.
Nemam riječi kojima bih vam opisala kakvu sam radost i ponos osjećala što sam sudjelovala u molitvama s tim krasnim mladim i svim drugim ljudima koji su se pridruživali.
A najveći dar su spašeni životi nerođenih,  jer je tih dana pomoć, savjet i smještaj u kući Svetog Josipa od udruge „Betlehem“ zatražilo puno mladih djevojaka, žena, budućih majki koje su željele roditi svoju djecu, a iz nekih razloga su bile primorane učiniti abortus.
Bogu hvala, one su odlučile pored svih teškoća reći svoje DA, Bogu i njegovom daru života, radovati se svome djetetu, uživati u majčinstvu tj. roditeljstvu. Poučeni njihovim primjerom činimo i mi tako, pouzdajmo se i predajmo Bogu sve, jer On zna što s nama planira. Zaplovimo s Njim u more života, kad je Bog za kormilom, nema straha.

Josipa Oroz

 
Baner
Baner

Božja riječ

NEDJELJA MUKE GOSPODNJE - CVJETNICA

Mt 26, 14 – 27, 66 (kraća verzija)

Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji – do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?« To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? A neki od nazočnih, čuvši to, govorahu: »Ovaj zove Iliju.« I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti. A ostali rekoše: »Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.« A Isus opet povika iza glasa i ispusti duh.

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A satnik i oni koji su s njime čuvali Isusa, vidjevši potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: »Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj.«

Raspored misa

Svete mise ne služe se s narodom do daljnjega.