Pubertet i adolescencija

Djeca nas ispunjavaju radošću, ushićenjem, ponosom, ali ponekad i brigama. Nije jednostavno od tog malog bića, koje se rodi, oblikovati dobrog, odgovornog, poštenog i savjesnog čovjeka. Tijekom odrastanja dijete upija sve ono što pružaju roditelji, ali i njihova okolina. Svojim emocijama pokazuje kakav je svijet potaknut u njemu, kroz emocije dijete uči i razvija sve svoje sposobnosti. Svakodnevno kroz razne radnje, prigode i načine možemo djetetu reći stotinu puta na dan da ga volimo, kao što to i preporučuje stara kineska izreka. Pokazati djetetu ljubav i brigu, sreću naša je zadaća. Preporučamo  postupke koji dolaze iz tradicije, ali su potvrđena strogim znanstvenim istraživanjima: nježnosti, milovanja, ljuljuškanja, masaže, glazba, uspavanke, brojalice i bezbrojni osobni rituali kojima možemo obogatiti srećom vrijeme naše djece. Rane emocije se oblikuju i prate svakog čovjeka cijeli život kao dragocjeni teret. One su odgovorne i u doba adolescencije kada dijete prolazi fazu prelaska u drugi period života, a to je odrasla dob.

Adolescencija je razdoblje odrastanja, prijelaz iz djetinjstva u svijet odraslih i taj prijelaz često nije jednostavan i lagan niti za samog adolescenta niti za njegove roditelje. Većina roditelja teško prihvaća činjenicu da njihovo dijete više ne želi izlaziti i ljetovati s njima, ne dozvoljava da ga roditelji ljube pred drugima. Dijete postaje drsko i odgovara, prijatelji mu postaju najvažniji dio života ili se povlači u osamu i izolira od svih. Roditelji često kažu da se mijenjaju preko noći i da ne poštuju autoritet. No, nije ni djeci lako. U njima se događaju promjene, koje završavaju postizanjem spolne zrelosti i sposobnošću reprodukcije. Ovaj prijelaz iz djetinjstva k ranoj zreloj dobi obuhvaća čitav niz promjena: bioloških, kognitivnih, socijalnih i emocionalnih, popraćenih nizom novih potreba, interesa i problema koji dijete do tada nisu zaokupljali.

Brzina kojom adolescenti prolaze pubertet razlikuje se jednako kao i dob u kojoj ulaze u pubertet. Nekoj djeci treba samo godina i pol da završe pubertet, dok drugoj treba čak pet godina. Hormonalne promjene izravno utječu na emocije i  raspoloženje adolescenata, a njihovo djelovanje očituje se i na psihološkoj razini jer tjelesne promjene i promjene raspoloženja mijenjaju osoban doživljaj vlastitog tijela, sliku o sebi i samopouzdanje. U ranoj adolescenciji mijenjaju se i navike higijene, koncepti ljepote i atraktivnosti te djeca eksperimentiraju sa šminkanjem, bojanjem kose, tetovažom, neobičnim frizurama, drugačijim načinom odijevanja i sl.

Adolescencija je razdoblje "bura i oluja", popraćena nizom promjena na tijelu adolescenta i brzim promjenama raspoloženja, konfliktima i sukobima s okolinom, ispitivanjem granica, buntovništvom i istraživanjem svijeta. Vjeruje se da razdoblje adolescencije završava postizanjem socijalne i emocionalne zrelosti i financijske neovisnosti.

Kao rezultat želje za potvrđivanjem vlastite ličnosti kod mladih se javlja otpor prema odraslima i njihovim zahtjevima. Tako donedavno mirno i povučeno dijete postaje drsko prema osobama koje su mu predstavljale autoritet, odbacuje zadatke koje je obavljalo u kući, izbjegava obiteljska druženja i izlaske s roditeljima, čime želi dokazati okolini da nije više dijete. Kao roditelji, uočivši ovu promjenu na djetetu, možemo reagirati na dva načina: popuštati i dozvoljavati mladima da čine što žele ili vršiti pritisak i pokušavati ih prilagoditi vlastitim standardima. Važno je imati na umu da adolescenti još uvijek nemaju dovoljno znanja i iskustva za donošenje prikladnih odluka u svim vidovima života i potreban im je nadzor. Kako bi pomogli mladima u procesu osamostaljivanja dobro je kontrolu popustiti u onim područjima u kojima je adolescent sposoban donijeti odluku, a mirnim razgovorom usmjeriti ga u području u kojemu pokazuju manju zrelost.

Period adolescencije nije lagan za dijete, ali ni za roditelje.Suočavamo se sa spoznajom da naše dijete postaje odrasla osoba, da izražava svoje stavove kroz ponašanja koja su nam ponekad neprihvatljiva, uznemiravaju nas i dovode do situacija kada se upitamo „Što učiniti?“

Jedna od velikih promjena u adolescenciji je povećanje emocionalne udaljenosti u odnosu roditelj-dijete. Iako je i dalje prisutna emocionalna toplina u porodici, adolescenti počinju graditi nove odnose izvan nje. Ti novi interpersonalni odnosi se stvaraju s vršnjacima. Ovdje počinju mnogi strahovi.

Roditelji se boje da adolescenti ne upadnu u svijet droge, alkohola, skitnje, ali moraju postaviti standarde i pravila ponašanja kako bi spriječili da njihova djeca upadnu u probleme. Trebali bi zaštititi svoju djecu kada su u pitanju ozbiljniji ili teži problemi, ali izbjegavati pretjerano usmjeravanje i vođenje tokom suočavanja s normalnim problemima.

Dolazi do naglih promjena u školskom uspjehu, pokazuju drastične promjene raspoloženja ili promjene u ponašanju, dolazi do promjene u vršnjačkim grupama ili do prekidanja dugogodišnjih prijateljstava, pokazuje pomanjkanje interesa za hobije, školu ili rekreativne aktivnosti. Sve to možemo prevladati zajedno s djecom uz vjeru da će doći na pravi put.

Što adolescenti očekuju od nas roditelja? Interes i pomoć kada je trebaju, razumijevanje i slušanje bez kritiziranja, pokazivanje ljubavi, prihvaćanje i podršku, povjerenje i očekivanje najboljeg, iskazivanje zadovoljstva i smisla za humor.

 

Naše reakcije mogu biti i pogrešne, tako da moramo sagledati gdje griješimo, jesu li naše reakcije ispravne. Stručnjaci daju neke preporuke u kojima se možemo naći i korigirati naše neispravne postupke npr.:

 

1.    Slušajte – govorite što manje da bi vaše dijete reklo što više.

2.    Koristite što manje riječi u kratkim rečenicama.

3.    Ne ponavljajte se. To je jako dosadno.

4.    Govorite normalnim tonom. Što više vičete manje vas čuje.

5.    Organizirajte svoje misli prije razgovora.

6.    Pazite na trenutak, nije svako vrijeme dobro za razgovor.

7.    Prekinite razgovor ako se frustracija ili ljutnja pojačavaju.

8.    Dopustite adolescentu da ode, možda je to njegov način na koji kontrolira ljutnju. Kažite mu da je OK da ode, ako se razgovor nastavi kasnije.

9.    Ne postavljajte ultimatume. Adolescenti veoma loše reagiraju na njih. Ako osjetite da ćete postaviti ultimatum – napravite radije pauzu.

10.   Nikada ne ponižavajte! Ako ne možete razgovarati s poštovanjem, ne započinjite razgovor.

11.   Prikupite hrabrost i priznajte kada ste pogriješili.

12.   Pričajte im i smijte se vlastitim “gafovima”, jer im je tada lakše slušati, kada im govorite o njihovim.

14.   Učite ih živjeti život prema vašem pozitivnom modelu, a ne držeći “predavanja”.

15.   Pokušajte da na njihove neuspjehe ili nevolje ne govorite “rekli smo ti to mi”.

16.   Ne kontrolirajte sve njihove odluke, pustite ih da odrastaju i budu svoji.

17.   Pokušajte zadržati mir i stabilnost kada oni “polude”.

18.   Ne koristite snagu mišića, da bi im “utjerali strah u kost” i uspostavili disciplinu,  jer ste u njihovim očima tada karakterno slabi.

19.   Pružajte im ljubav i nježnost, a nikada ih ne molite i ne zahtijevajte to od njih zauzvrat.

20.   Važna vam je čistoća i red, ali ipak pokažite razumijevanje za njihovu   ličnu zbrkanost, neorganiziranost i neurednost njihovog prostora.

21.   Naučite da adolescenti moraju imati svoj kutak intime, u koji nećete ulaziti, niti ga kontrolirati.

U dijalogu sa adolescentom treba imati na umu da je mlada osoba izuzetno osjetljiva na to da li je prihvaćena ili nije, pa neslaganje u mišljenju lako doživljava kao napad na sebe. U dijalogu je potrebno govoriti u prvom licu, npr. “ti si ljut” – bolje je reći “čini mi se da si ljut”, “jesam li u pravu, ako nisam reci mi razlog”. Nije preporučljivo vraćati se u prošlost i nabrajati sve pogreške koje su učinjene.

Dobar odnos između roditelja i adolescenta sastoji se u pronalaženju ravnoteže između dozvoljavanja adolescentima da istražuju i zadrže svoju   nezavisnost, i njihovog zaštićivanja i postavljanja granica. Jedna od najvažnijih lekcija je ta o prirodnim posljedicama. Naučite djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, i na njima je da preuzmu odgovornost tih posljedica.  Pustite adolescenta da razmišlja o sebi. Neka Vas umiri činjenica da je dom sigurno mjesto gdje može ventilirati svoje frustracije, te srediti misli i shvatiti promjene u svom životu.

Ako se kućna pravila otvoreno izlože i dozvoli se rasprava o njima često se smanjuje sukob između roditelja i adolescenata. Agresija  ne pomaže razvoju odnosa. Postojanje jasnih, dogovorenih pravila pomaže roditeljima jer ne moraju smišljati pravila putem, a olakšava i adolescentima jer znaju na čemu su i znaju da su u osmišljavanju pravila i sami sudjelovali. Od svega je najvažnije da osjete vašu ljubav i brigu, zbližite se s njima u povjerenju i vjeri.

 

Željka Butorac, prof. logoped, stručni suradnik savjetnik

 
Baner
Baner

Božja riječ

17. NEDJELJA KROZ GODINU

Mt 13, 44-52

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Raspored misa

NEDJELJOM

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati

19.00 sati

 

RADNIM DANOM

7.00 sati

19.00 sati