Naslovnica Mladi Prva korizmena nedjelja (Lk 4, 1-13) Prva korizmena nedjelja (Lk 4, 1-13)
Prva korizmena nedjelja (Lk 4, 1-13)

Povedi nas, Gospodine, u pustinju!

Naravno da je već na prvi pogled jasno da Luka Isusov boravak u pustinji opisuje s više detalja nego evanđelist Marko. No i kod jednog i kod drugog radi se o kušnjama. Kušnje su sasvim jasna stvar, dolaze kad nismo spremni i traže od nas obično ono što ne želimo. Zna sotona na kojim područjima treba kušati, na onim na kojima je i sam pao: primarne potrebe, iskušavanje Boga i slava. Kod Luke čitamo o razgovoru između njih dvojice u kojem se radi o pravom nadmudrivanju. Isus ne pobjeđuje jer je mudriji (i zato naravno), ali pobjeđuje prvenstveno zato jer je prihvatio pustinju kao mjesto na kojem slabost najsnažnije govori i na kojem Bog najsnažnije djeluje.

Duh je nagnao Isusa u pustinju nakon krštenja na Jordanu. Značajan je taj Jordan. U kasnijem svom djelovanju Isus će svaki put kad doživi da ga ne razumiju ili da ga odbacuju otići s onu stranu Jordana. Zašto? Upravo zato jer je tamo doživio otvoreno nebo i izuzetnu Očevu blizinu. Rekli bismo, vraća se napuniti baterije. Dakle, nakon iskustva te blizine Duh ga doslovno tjera u pustinju. Paradoksalna stvar, zar ne? Ne bismo li i sami, kad doživimo Boga, najradije ostali i „plandovali na jordanskim obalama“, lelujali se umišljenim sferama naših percepcija, mahali rukama i pjevali pjesmice. Ne! Doživljaj treba utkati u iskustvo, najčešće kroz kušnju i u „pustinji“ svakodnevnice.

Ako definiramo pustinju, onda je ona mjesto na kojem je život vrlo zgusnut. Korijeni živih bića drže se za onu zadnju suzu vode, a cvijeće gomila vlagu tako što se pojavljuje samo rano ujutro ili kasno navečer. Život u pustinji malen je, ali sjajan. Pustinja nije bujna poput šume ili džungle. Njezini oblici života vrlo su intenzivni i tajanstveni. Pustinja zauzima vrlo važno mjesto u duhovnom životu. Nije onda ni čudno da liturgijska čitanja na početku korizme govore upravo o pustinji. Ako se sjećate, o njoj je bilo riječi i na početku došašća. Samo, tada nas je Ivan uvodio u pripremu za dolazak, a danas nas Isus, nakon što je Ivan predan, poziva na pripremu za Odlazak. Sve počinje u Galileji: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1,15)

Neka te Isusove riječi odjeknu u nama i pokažu nam put u vlastitu pustinju. U današnje vrijeme svijet je postao jedno globalno selo, a nikada nije bio ovako rastrgan. Kako se često i sami osjećamo da živimo na praznom mjestu, u pustinji. Čini nam se da u svakom smjeru uokolo nas 500 kilometara nema ničega i nikoga. To je naša svakodnevnica. Korizma nas poziva da stanemo pred 501 kilometar i usudimo se naslutiti da postoji nešto više. Poziva nas i na spremno suočavanje s pustinjom, s mjestom gdje naša slabost najjače progovara, ali i gdje Bog ima mogućnosti najsnažnije djelovati. Poziva nas i na svijest da postoji Jordan – mjesto izuzetne Božje blizine u našim životima. Pustinja će biti puna „zvijeri“, ali „anđeli“ će se roditi iz našeg pouzdanja. Povedi nas, Gospodine, u pustinju!


s. Kristina M.

 

 

 
Baner
Baner

Božja riječ

6. VAZMENA NEDJELJA

 

Iv 14, 15-21

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

 

Raspored misa

NEDJELJOM

7.30 sati

9.00 sati

10.30 sati

12.00 sati

19.00 sati

- crkva se otvara 15 min. prije mise

RADNIM DANOM

7.00 sati

19.00 sati

- crkva se otvara 15 min. prije mise